Arhiva

Vijesti iz projekta

Više o različitim vrstama ovisnosti (poveznica na stranicu Okreni leđa ovisnosti)...

 

"Ovisnost kao bolest definira se kao psihičko, a katkad i fizičko stanje koje nastaje zbog međuodnosa živog organizma i (višekratnog uzimanja) psihoaktivne tvari, a karakterizirano je ponašanjem i drugim duševnim procesima koji uvijek uključuju unutarnju prinudu (znak gubitka kontrole zbog neodoljive žudnje) da se unatoč svjesnosti o prisutnim štetnim posljedicama (zdravstvenim, socijalnim i drugim), nastavi s povremenim ili redovitim uzimanjem tvari da bi se doživjeli ugodni učinci ili izbjegla patnja zbog sustezanja. Tolerancija može, ali ne mora biti prisutna. Osoba može biti ovisna o više psihoaktivnih tvari istovremeno."
(SZO, prema prof. dr. sc. Slavko Sakoman; ŠKOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI, Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb, 2009.)

Prema DSM-IV kriterijima (slično opisu u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti X. revizija, ICD-10) ovisnost o psihoaktivnoj tvari postavlja se kao dijagnoza ukoliko se radi o neprilagođenom ponašanju vezanom uz uporabu psihoaktivnih tvari koje vodi znatnom oštećenju organizma ili subjektivnom problemima, a prepoznaje se na temelju
triju ili više sljedećih kriterija ako se pojave u istom jednogodišnjem razdoblju:

  • tolerancija, određena na temelju jednog od sljedećeg: (a) potreba za znatno uvećanim količinama psihoaktivne tvari kako bi se postigla opijenost ili željeni učinak (b) znatno smanjenje učinka ako se i dalje uzima ista količina psihoaktivne tvari
  • karakteristični simptomi sustezanja izazvani prestankom (ili smanjenjem) prethodno znatnog i trajnog uzimanja psihoaktivne tvari. Tvar se često uzima da bi se ti simptomi olakšali ili izbjegli ili se zbog istog razloga uzimaju druge slične tvari. Može se raditi i o klinički znatnom stanju uznemirenosti i narušene djelotvornosti
    na društvenom, poslovnom i drugim područjima, ukoliko se smanji ili prekine uzimanje tvari.
  • psihoaktivna tvar često se uzima u većim količinama ili tijekom dužeg razdoblja no što je bilo planirano
  • prisutna je trajna težnja ili neuspješno nastojanje da se smanji, prekine ili kontrolira uzimanje psihoaktivne tvari
  • najveći dio vremena provodi se u aktivnostima vezanim uz nabavljanje, uporabu ili oporavak od učinaka psihoaktivne tvari
  • prekidaju se ili reduciraju važne društvene, poslovne ili rekreacijske aktivnosti zbog uporabe psihoaktivne tvari
  • psihoaktivna tvar nastavlja se uzimati usprkos znanju o postojanju trajnog i ponavljanog fizičkog i psihičkog problema koji je vjerojatno izazvan ili pogoršan njezinom uporabom

(prof. dr. sc. Slavko Sakoman; ŠKOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI, Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb, 2009.)

 

Saznajte nešto više o Treningu socijalnih vještina...

Što su socijalne vještine?    

Socijalne vještine se najčešće definiraju kao ponašanja koja su socijalno prikladna, odnosno pojedinac koji posjeduje socijalne vještine znat će odgovoriti na mnoge životne situacije na prikladan i proaktivan način.

Socijalne vještine (SV) ili socijalna umijeća su niz socijalnih ponašanja koja su naučena i pod kontrolom pojedinca, situacijski su i interakcijski prikladna te usmjerena cilju.

Ključne značajke SV:

  • moguće ih je naučiti
  • osoba ih svjesno odabire
  • imaju svoj cilj, namjeru

 

Set vještina Svrha Primjeri
Osnovne vještine Osnovna socijalna interakcija Kontakt očima,  održavanje prikladne udaljenosti od drugih, razumijevanje gesta i izraza lica
Interakcijske vještine Uspostavljanje odnosa i interakcija s drugima Započinjanje i završavanje razgovora, vođenje razgovora (“izmjenjivanje”), biranje prikladnih tema za razgovor s drugima, samopredstavljanje, asertivna komunikacija, interakcija s autoritetima, rješavanje sukoba
Emocionalne vještine Razumijevanje sebe i drugih Prepoznavanje vlastitih i tuđih emocija, pokazivanje empatije, razumijevanje neverbalnih znakova tijela i izraza lica, prepoznavanje može li se nekome vjerovati
Kognitivne vještine Izgradnja i održavanje kompleksnih socijalnih interakcija Razumijevanje normi i pravila, odlučivanje, samouvid, socijalna percepcija, iskazivanje situacijski primjerenih ponašanja

 

 

Posjedovanje i korištenje socijalnih vještina utječe na:  školsko postignuće, prosocijalno ponašanje te socijalne i obiteljske odnose (NASP, 2002); prilagodbu djece/mladih na socijalne kontekste (npr. školu), postignuća i učinkovite odnose s drugima (prema Hair, Jager i Garrett, 2001); pozitivan razvoj mladih te pomažu u zaštiti mladih od zlouporabe sredstava ovisnosti, uključivanja u rizična ponašanja te predstavljaju zaštitu od razvoja poremećaja u ponašanju (Griffin i sur., 2002); sposobnost djece/mladih stvarati i zadržavati prijateljstva (rješavanje problema u s drugim ljudima), sposobnost nošenja s ljutnjom i frustracijom (kontrola ljutnje), lakše slijeđenje pravila i rješavanje zadataka  (prema Domitrovich, 2006)

 

Socijalno vješti pojedinci imaju bolje mogućnosti nositi se s provokativnim situacijama koristeći kompromis, uvjeravanje, opuštanje, humor i druge odgovarajuće odgovore, koji ne samo da smanjuju provokaciju, već pridonose očuvanju samopoštovanja. S druge strane, osobe koje nemaju socijalne vještine, imaju limitirane izbore prilikom suočavanja s teškom situacijom te će vjerojatno lakše i češće reagirati agresivno ili „bijegom“ koji će potražiti konzumacijom sredstava ovisnosti.